Ne želim da se mobiteli zabrane, ne mogu bez mobitela!

Bili mi toga svjesni ili ne, želimo li to ili ne, mobiteli su odavno postali sastavni dio naše svakodnevice. Nakon silnih napora prema digitalizaciji obrazovanja u sklopu Škole za život, zadnje su vrijeme sve glasnija suprotna mišljenja. Tako je i samo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih u ožujku 2026. donijelo izmjene i dopune Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera. U tim je izmjenama najglasnije odjeknula zabrana upotrebe mobitela u osnovnim školama; u svim prostorijama škole te uključujući i vrijeme izvan nastave (MZOM, 2026). U srednjim školama ostaje zabrana nedopuštenog korištenja mobitela tijekom odgojno-obrazovnog rada. Međutim, ostavljena je mogućnost da škole vlastitim kućnim redom dodatno postrože pravila. Je li prekasno za napustiti mobitele i učiniti školu oazom bez nepotrebnih digitalnih distrakcija? Pitali smo profesore i učenike što misle o tome da se mobiteli u potpunosti zabrane u našoj školi.

Što mislite o zabrani mobitela u potpunosti u školi?

• profesorica Plečko Mežnarić: To bi bilo super, ali imamo učenike koji trebaju imati mobitel uz sebe zbog zdravstvenih problema tako da to ne bi bilo u potpunosti izvedivo. Bilo bi dobro da imamo neke ormariće, to bi bilo jako korisno.

• profesorica Jazvić: Sigurno bi to bio ljepši svijet, više bi komunicirali. Ipak, mislim da to nije izvedivo.

• profesorica Kupak: Ja mislim da bi mobiteli trebali biti zabranjeni u nastavi i općenito u školi. Prilikom ulaska u školu bi trebali biti ostavljeni u za to predviđeni prostor koji bi bio osiguran i tako bi se sigurno potaknuli komunikacija između učenika i usredotočili bi se na nastavu, a ne bi se ulijenili i oslanjali na mobitele čitavo vrijeme, ne bi ih koristili za prepisivanje jer je vrlo teško reći da današnji testovi uz mobitele i modernu tehnologiju imaju previše smisla jer je vrlo teško paziti na 28 učenika, da li koriste slušalice, da li koriste nekakve druge inovacije itd.
  

Međutim, mišljenja su podijeljena.

• profesorica Serdarević: Ja nisam za to [da se mobiteli zabrane]. Mislim da učenici moraju imati društveni život koji nije vezan uz školu, a može biti tisuću razloga zašto bi htjeli imati mobitele pod malim odmorom.

S time se slaže i dio učenika. Tako Jan Vaniček (2. razred) tvrdi da se mobiteli ne bi trebali u potpunosti zabraniti „zato što se u današnje vrijeme socijalni život događa upravo preko njih i učenici imaju pravo na to”. Izdvajamo i druga slična mišljenja.

• Magdalena Perković (2. razred): Mislim da bi barem pod odmorima trebali imati pravo na mobitele, ali tijekom nastave se slažem.

• profesorica Verica Kumerički: Pa svi smo mi prepisivali. Trebali bi ih imati, uvijek se nekome iz obitelji može nešto dogoditi.

• Fran Maglić (3. razred): Tijekom odmora se ne slažem jer smatram da ako nam se mobiteli oduzmu tijekom cijelog nastavnog dana to ne bi bilo dobro za naše mentalno zdravlje jer smo već postali ovisni o ekranima. Nijedna ovisnost se ne može riješiti odmah, a ovo se pokušava riješiti odmah. Što se tiče sata, mislim da bi nam se [bez mobitela] poboljšala koncentracija, mislim da je to dobra ideja.  

• Ivona Grdenić Kokman (1. razred): U kakvoj to demokratskoj državi živimo da bi nam se zabranjivalo mobitele u školi?

• Jana Horvat (2. razred): Mislim da nam mobiteli truju mozak, da nam je loša koncentracija i da se ne možemo sto posto fokusirati na satu. Mislim da je u redu da ih imamo tijekom odmora, ali opet, umjesto da se družimo, pod odmorom smo na mobitelima.

• Lukas Guliš (2. razred): Smatram da je dovoljno zabraniti korištenje mobitela tijekom sata. Za vrijeme odmora većina učenika međusobno priča u razredu ili idu van tako da ne bi ništa značilo ako se zabrani.

• Nora Botinčan (2. razred): Istina je da ih previše koristimo i da bi se trebali zabraniti, ali osobno to ne želim jer ne mogu bez mobitela. Možda bi više pratila nastavu, ali onda ne bih bila na mobitelu, nego bih razmišljala o nečem drugom.
  

Zanimalo nas je i kako bi potencijalna zabrana mobitela utjecala na nastavu i ocjene.

• profesorica Plečko Mežnarić: Imamo udžbenike koji imaju potrebu za mobitelima, gdje vi morate skenirate neki kod. Kod mog predmeta je bolje da imate npr. vizualne kvizove jer mogu pomoći u učenju.

S druge strane, učenici tvrde da većinom uče doma, zbog čega mobiteli nemaju toliki utjecaj na ocjene.

• Fran Maglić (3. razred): Mislim da većina učenika uči doma, rijetko tko nešto nauči na satu zbog čega mislim da mobiteli nemaju toliki utjecaj na ocjene, osim za one koji prepisuju s mobitela.

• Nora Botinčan (2. razred): Mislim da bi više ocjena palo, nego se poboljšalo ukidanjem mobitela.

• Jan Vaniček (2. razred): Zabranom mobitela potencijalno bi se poboljšale ocjene [jer bi učenici više pazili na satu], ali zato bi bili nezadovoljniji iz prije navedenih razloga.
  

Bi li se toga svi pridržavali?

• profesorica Kupak: Toga [zabrane mobitela] bi se trebali svi pridržavati, trebale bi biti stroge mjere, a profesori bi trebali biti primjer učenicima.

Međutim, većina učenika smatra da se toga ipak ne bi svi pridržavali.

• Anonimno: Toga se ne bi svi pridržavali. Za svako pravilo postoji iznimka i uvijek bi netko našao neki način da bude na mobitelu. Sumnjam da bi se ikada uveo neki zakon koji bi se profesorima zabranio mobitele na radnom mjestu. To su profesori, oni su na većoj poziciji od nas.

• Jana Horvat (2. razred): Ne bi se toga svi pridržavali. Na nekim predmetima recimo koristimo mobitele i neki bi odmah to mogli koristili u loše svrhe, nitko se ne bi toga pridržavao.

• Magdalena Perković (2. razred): Već sad se učenici ne boje biti na mobitelu bez obzira na posljedice pa zato mislim da se toga ne bi nitko pridržavao.

• Nora Botinčan (2. razred): To ne bi funkcioniralo jer bi većina profesora samo opomenuli učenika ako ga vidi na mobitelu umjesto dali neku strožu mjeru.

• Anonimno: Ne bi se nitko toga pridržavao. Pa i profesori su na mobitelima tijekom nastave.

• Lukas Guliš (2. razred): Mislim da se ne bi svi pridržavali, niti profesori niti učenici. Uvijek ima neki profesor koji treba odgovoriti na neki poziv ili poruku vezanu za njihov privatan život i slično. Ipak smo svi na neki način ovisni o njima.

Završit ćemo ovaj tekst riječima profesora Babića koji kaže da bi bio najsretniji kad bi „pao cijeli Internet, ne samo u školama, nego općenito i da ga nitko ne može dobiti”. Konačno, što bi se zapravo dogodilo da nismo stalno dostupni?