Školska kantina – više od reda za čekanje hrane

Samobor možda nema McDonald’s, ali na adresi Andrije Hebranga 26 nalazi se pravi epicentar brze hrane i školskog života – kantina. To je posebno mjesto u našoj školi u kojem su i učenici i profesori opušteniji nego u učionicama. Ondje se razgovara o školi i planovima za budućnost, razmjenjuju se tračevi i stvaraju nova prijateljstva. U nekoliko minuta čekanja na narudžbu neki dobiju priliku upoznati nove ljude, novu ljubav ili zaboraviti na staru. Upravo zbog važnosti kantine kao svakodnevnog mjesta susreta učenika i zaposlenika svih triju samoborskih srednjih škola, odlučili smo provesti istraživanje o odnosima između učenika i radnica u kantini – i obrnuto.

Istraživanje je provedeno od 12. do 16. siječnja 2026. godine. Razgovarali smo s djelatnicom kantine D. V. (podaci poznati redakciji) i promatrali učenike tijekom malih i velikih odmora koji su u tom razdoblju posjećivali kantinu. Na temelju provedenog opažanja možemo zaključiti da postoje razlike u ponašanju učenika strukovnih škola i gimnazijalaca. Učenici strukovnih škola otvoreniji su u komunikaciji dok gimnazijalci češće pokazuju strpljenje i razumijevanje, osobito u situacijama kada na narudžbu trebaju čekati dulje nego što su očekivali.                   

Zanimalo nas je postoji li razlika u ponašanju između učenika nižih i viših razreda. Na pitanje jesu li stariji učenici arogantniji ili bezobrazniji, djelatnica kantine D. V. odgovara: „Učenici prvih razreda povučeniji su, ali ne bih rekla da su četvrti razredi arogantniji. Možda su samo otvoreniji dok iz učenika prvih razreda ponekad moramo ‘izvlačiti’ riječi.“

Pomalo neočekivano, D. V. ističe kako su današnje generacije pristojnije od prijašnjih. Slično misli i nastavnica Psihologije Ana Strujić te naglašava da se danas više pazi na način komunikacije u školama što potencijalno ostavlja manje prostora za nepristojno ili neprimjereno ponašanje.

Iako djelatnice kantine navode da su učenici uglavnom pristojni, uz poneke iznimke, uočili smo da učenici prilikom naručivanja često zaboravljaju na osnovne geste pristojnosti, poput pozdrava pri dolasku i odlasku te zahvale.

Među primjerima negativnog ponašanja D. V. navela je situaciju naguravanja pri čemu su učenici pomaknuli šank, a svjedočili smo i neprimjerenoj komunikaciji u kojoj je učenica glasnim i bahatim tonom obraćajući se s „ti“, izrekla svoju narudžbu. Unatoč takvim situacijama djelatnice ističu da se uvijek trude ostati smirene: „Nakon bezobraznih ispada pokušavamo učeniku objasniti situaciju i zamoliti za razumijevanje, najčešće vezano uz čekanje. Nekad odu ljuti, ali ima i onih koji pokažu razumijevanje.“

Naša sugovornica D. V. nadalje je istaknula: „Lijepo nam je raditi sa svima. Čak i negativne situacije doživljavamo kao znak da su učenici opušteni s nama. Uvijek pokušavamo pronaći zajednički jezik i ispraviti ono čime nisu zadovoljni, kao u svakom ugostiteljstvu.“

Provedeno istraživanje pokazalo je da kantina nije samo mjesto za kupovinu brze hrane, nego važan društveni prostor u kojem se ogledaju odnosi među učenicima. Razlike u ponašanju između gimnazijalaca i učenika strukovnih škola te između mlađih i starijih razreda, ne upućuju nužno na pitanje pristojnosti ili nepristojnosti, već na različite stilove komunikacije i svakodnevnog ophođenja unutar školskog okruženja.