(Še)kretenski problemi

Godinama se međusobno (a vjerujem i razrednicima) žalimo na račun školskih toaleta. Smeta nas što nema tople vode, što nema toaletnog papira i što nema sapuna. Smeta nas i izrazito destruktivan i neuredni odnosa nekih kolegica i kolega prema zajedničkim toaletima. Nađe se tu svačeg; od praznih „bombica“ (malih bočica alkohola) oko toaleta, čikova u pisoaru i iskorištenih uložaka pa do sendviča naguranih u grlo toaleta. Nije tajna da su učenički toaleti u zgradi koju s još dvije škole dijeli naša gimnazija u lošem stanju. U nastavku donosimo zbirku dogodovština i mišljenja nekolicine učenika i jednog profesora o tom problemu:

• Najveći šok mi je bio kada sam vidjela stanje toaleta, to mi je najteža prilagodba bila, riječi su učenice 4. razreda Gimnazije koja se nedavno doselila iz Njemačke.

• Toaleti izgledaju kao zatvor i smrde, nemreju se zaključat vrata. (učenica koja je htjela ostati u potpunosti anonimna)

• Izbjegavam odlazak na WC, povraća mi se od tog smrada, proteže se sve do informatičke učionice (M. G., 4. razred)

• Nama ne rade pisoari. Red je ogroman, imamo jednu zahodsku školjku na dvije škole, sve curi, krpu smo stavili. (profesor iz strukovne škole)

• Prije ulaska u školski toalet uvijek osjećam mogućnost da naiđem na nekaj grozno. Jednom sam, dok sam ulazila vidjela da je gornji dio daske kompletno razvaljen i nemoguće ga je koristiti. Osjećala sam se zaprepašteno. Odmah sam otišla. (L. K., 4. razred)

• Nije baš čisto, nema mogućnosti pranja ruku, nema papira, ljigava je voda i nema uložaka. Po uloške moramo ići do spremišta. (učenica koja je htjela ostati u potpunosti anonimna)

• Ušla sam u toalet kao svaki drugi dan, pogledala u smeće pored sebe i primijetila rastvoreni uložak pun krvi, odmah sam izašla van i otišla u drugi WC. (E. P., 1. razred)

Zanimalo nas je i mišljenje naših spremačica. Većina nije željela pričati, a spremačica koja je pristala razgovarati, htjela je ostati anonimna.

• Flaše su zabijene u školjci, ja ne znam kako oni to uopće uspiju. Došla sam neki dan i vidla kak je celi šekret zapišani, oni se pentraju na WC i pišaju s njega. Najgorše je bilo dok je bil onaj „lockdown“ za vrijeme Pernara, oni su trgali pipe iz lavaboa, našli smo vrata odvojena iz štoka. Eto vidla sam neki dan nekog učenika koji ide na ugostiteljski smjer kak izlazi van iz WC-a i opće si ni ruke opral… Dok smo već na temi ugostiteljstva, zašpricali su celi WC nekim sprejem koji smrdi na kiselo zelje. Nije mi jasno od kud ta zloba koja ih tjera da to delaju.
  

Problemi s toaletima ne bi trebali biti sastavni dio naših srednjoškolskih uspomena. Tim više što su vrlo rješivi. Možda je prvi korak da svi razmislimo o osobama koje čiste za nama i koliko im naš nered, bez obzira što im je to dio posla, taj posao dodatno otežava. Osim toga, sve što uništimo i nas dočeka.