Što je AGM snimio na proljeće 2026. (I): Prijatelj

Iza kamera stajali su Miho Tomić Zuber (2. a) i Ivano Nenadić (4. a), ispred kamera Maro Puljizević (3. c), Irena Šepl (knjižničarka Strukovne škole Samobor) i Kiara Crnošija (3. c), a u ulozi redatelja i montažera našao se na početku spomenuti Miho Tomić Zuber (2. a). Rezultat? „Prijatelj". Filmska ekipa podijelila je s nama svoja iskustva. Pročitajte ih u nastavku.

Gustl: Kako ste se pripremali za film? Koja je bila vaša uloga?

Maro: Nisam se pripremao, samo sam dolazio u školu ranije. Film se temeljio na improvizaciji.  

Irena: Bila je to zahtjevna uloga psihijatrice Ene Schlepp. Pripreme su bile beskrajni razgovori s učenicima u knjižnici.

Miho: Ja sam bio snimatelj, montažer i redatelj filma. Za to sam uistinu zahvalan profesoru Maku jer je primijetio potencijal u meni.

Gustl: Koliko dugo je trajalo snimanje i montiranje filma?

Maro: Snimanje je proteklo brzo, u dva dana - jedan za drugim. Nakon toga smo dodali još jednu scenu gdje Andrija dolazi kod psihijatra. Za to nam je bio potreban jedan školski sat.

Gustl: Kako je bilo montirati film?

Miho: „Prijatelja" je bilo dosta teško montirati. Bilo je dosta pogrešaka što ga je činilo zahtjevnim pa mi je to bilo malo nervirajuće, ali sve u svemu bilo je super iskustvo!

Gustl: Koju poruku nosi film? Mislite li da ste ju uspjeli prenijeti?

Maro: Mislim da jesmo. Miho je to dobro napravio, da se shvati kontrast između stvarnosti i onoga što je u glavi glavnog junaka, zato prelazimo iz boje u crno-bijelo.

Miho: Mislim da je tema filma „Prijatelj" vrlo bitna. Potrebno je posvetiti pažnju ljudima koji su izostavljeni i koji teže sklapaju prijateljstava. Smatram da je to stvarno jedan problem koji ne treba ignorirati. I da, mislim da smo uspjeli prenijeti tu poruku.

Gustl: Jesi li iz filma pronašao/la neku pouku za sebe?

Maro: Shvatio sam da bi bilo lijepo pomoći usamljenim ljudima, probati se više družiti s njima.

Irena: Shvatila sam da sam definitivno promašila zanimanje. 

Miho: Pokazalo mi je koliko je teško biti osoba koja nema s nikim drugim pričati i potaknula me da obraćam pažnju na to. Također, nadam se da će gledatelji shvatiti poruku i izvući nešto za sebe.

Gustl: Biste li nešto mijenjali na filmu?

Maro: Bio sam jako nezadovoljan na početku, ali kad sam vidio što je Miho napravio u montaži, mogu samo reći da je ispalo puno bolje nego to isprva očekivao. 

Irena: Nedostaje mi scena psihoterapije. Bilo bi zanimljivo vidjeti što se događalo u toj ordinaciji. Ali, sve u svemu, jako sam zadovoljna.

Miho: S obzirom na uvjete, mislim da smo napravili super posao i nadam se da ćemo kroz sljedeću godinu biti još bolji.

Gustl: Biste li izdvojili neku anegdotu sa snimanja?

Maro: Irena je toliko dobro odigrala svoju ulogu da je Miho mislio da je uistinu psihijatrica. Miho: Paaa, mmhm, pa toliko je dobro odglumila svoj lik da bi se većina ljudi zeznula.

Gustl: Što se vama posebno svidjelo na filmu? Što biste izdvojili? Irena: Izdvojila bih dobru atmosferu te duženje s vrlo uspješnim mladim glumcem i redateljem, koji je, da ponovimo, zbog moje uvjerljive glume zbilja mislio da sam psihijatrica.   Miho: Pa ekipa je bila super. Zahvalan sam što u školi postoje isto ljudi koji dijele ljubav prema filmu i što žele raditi stvari koje ne moraju raditi, to puno cijenim i veselim se daljnjim suradnjama na budućim projektima. Bilo je jako zabavno i to promišljanje i smišljanje ideja i to isto daje jedan poseban osjećaj. Hvala knjižničarki Nevenki, njezino znanje je bilo velika podrška na setu. Maru bih se htio zahvaliti za to što je skupio hrabrosti biti ispred kamere kako bi bila moguća realizacija filma. Svoju ulogu je super odglumio. Također, zahvalio bih profesoru Maku što pronalazi potencijal u nama i što ne radi samo ono što mora (predavati geografiju, op. a).

Važnu ulogu u realizaciji filma imali su voditelji filmske družine Nevenka Fresl i Karlo Mak.

Nevenka Fresl: Mi smo tu bili samo da malo usmjerimo i malo više budemo neka tehnička i moralna podrška, dok je sadržaj filma bio ideja učenika.

Karlo Mak: Tako je. Antun i Ivano stoje iza inicijalne ideje koja je onda neko vrijeme stajala u ladici, sve dok ju Maro i Miho nisu oživjeli. Rezultat je film na koji možemo biti ponosni.

Gustl: Hoće li se ovakvi projekti nastaviti u našoj školi? 

Nevenka Fresl: Vjerujem da hoće s obzirom na to da već sada učenici imaju neku polaznu točku i neke radove iza sebe. Cilj nam je da se svi zainteresirani učenici pridruže i nastave se filmski izražavati. Pomoći će i projekt s Pučkim otvorenim učilištem Samobor koji će nam omogućiti da profesionalni filmski djelatnici rade s učenicima, što mi nismo. To je jako dobro i nadam se da će to rezultirati dodatnom zainteresiranošću učenika da se priključe.

Karlo Mak: Bilo bi šteta da se ne nastavi rad filmske družine. Imamo kreativne učenike kojima je potrebno samo dati vjetar u leđa i nastaviti ih poticati. Osim toga, zahvaljujući sredstvima koje smo dobili na natječaju HAVC-a i HFS-a puno smo bolje opremljeni nego ranije. Uz ta dva čimbenika, kao i planove koje imamo s POU Samobor, vjerujem da je sve ovo samo početak.