top of page

Kakav nam je dom i za što smo spremni?

Kiara Crnošija
3 days ago
2 min read

Pariz gotovo neprekinuto gori posljednja dva mjeseca. Ulice Barcelone zakrčene su blokadama. Studentska lista formira novu vladu u Srbiji. Nove generacije diljem Starog kontinenta izlaze na ulice glasno tražeći promjene. Korupcija, neučinkovito obrazovanje i nepriuštivo stanovanje goruće su teme o kojima se progovara na mnogo europskih jezika. Hrvatski nije jedan od njih.

Inspirirani pobjedom Studentske liste u Srbiji i događanjima u Europi, hrvatski su građani, barem na društvenim mrežama, progovorili o nezadovoljstvu spram vlastite društveno-političke situacije. Odjeknula je ideja o promjenama koje više ne doživljavamo nemogućima. Ako su uspjeli oni - zašto ne bismo i mi? Uistinu, samo dva dana nakon izbora u Srbiji u hrvatskim medijima izašao je poziv na prosvjed Glas promjene koji bi se održao 21. studenog na Trgu bana Josipa Jelačića u glavnome gradu. Nedugo nakon, pojavio se profil na Instagramu @strajk_mladih.hr, kao hrvatski odjek inicijative International Youth Strike koji poziva na bojkot srednjih škola i fakulteta 20. studenog 2026.

Iza velikih ideja o promjenama u prošlosti najčešće su stajali mladi. Njihove pobune dovele su do ukidanja rasne segregacije u SAD-u, izazvala veliki antiratni pokret vezan uz Vijetnamski rat i pokrenule arapsko proljeće (National Geographic). Kod nas su mladi bili sastavni dio pokreta 1968. i hrvatskog proljeća. Ipak, da bi do takvih pobuna došlo, potrebno je osjećati nezadovoljstvo i poriv za boljim. Naši ga srednjoškolci ne osjećaju. Većina za bojkot nastave 20. studenog nije ni čula, a oni koji jesu najčešće ne nalaze razlog za participacijom. S druge strane, oni koji uviđaju probleme shvaćaju kako bi sudjelovanje na bojkotu rezultiralo neopravdanim satima koji mijenjaju estetski dojam njihove svjedodžbe. Možda papir ipak ne trpi baš sve. Slično je i sa zaključavanjem škole koje mojim vršnjacima predstavlja ogroman problem proteklih tjedana, ali svejedno nedovoljno velik da bilo što oko njega poduzmu. Pristanak na ograničavanje slobode i držanje jezika za zubima opravdavaju uzornim vladanjem. Nadalje, kako saznajem iz Učeničkog vijeća jedne od prestižnih zagrebačkih gimnazija, u pojedinim školama razlog protivljenju bojkotu predstavlja sumnja kako iza njega stoje lijeve stranke. Politička (ne)opredijeljenost ponekad je izvrstan izgovor za prihvaćanje statusa quo.

Iako to ne želimo priznati, sami smo barem djelomično odgovorni za uvjete u kojima živimo. Očekujemo da će nam netko osigurati dostojanstveniji život dok mi šutimo i hodamo već utabanim stazama koje ne vode ka promjenama. Ljude dijelimo na one koji su spremni za dom i one koji to nisu, iako o tome toliko malo znamo, nesvjesni da ni jedni ni drugi ne ulažu previše u našu sadašnjost, kamoli budućnost. Naposljetku, za svoju budućnost odgovarat ćemo sami, a ono što ne želimo promijeniti – svakako smo već izabrali.

Probleme nepravde u školstvu i politike zanemarivanja potreba mladih neće promijeniti ni ustaše ni partizani, već bismo na njih trebali odgovoriti mi sami. Stoga, ako nakon petka osjetite društveno poniženje i nemoć, zapitajte se gdje ste bili 20. 11. 2026.

Comments


Commenting on this post isn't available anymore. Contact the site owner for more info.

Gustl. Portal učenika Gimnazije Antuna Gustava Matoša. Samobor © 2026.

bottom of page