Smotra učeničkih geografskih radova

Dvadesetak učenika Gimnazije Antuna Gustava Matoša iz Samobora te istoimene škole iz Zaboka susreli su se u zabočkom Regeneratoru 13. travnja 2026. na Smotri učeničkih geografskih radova. Riječ je o projektu koji je prepoznalo i financiralo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. Pred povjerenstvom u sastavu Korana Komar, mag. geogr., Milorad Kondić, mag. educ. geogr. et hist. i Antonio Novak, mag. educ. geogr. et hist. te ostalom zainteresiranom publikom, učenici su predstavili rezultate svojih istraživačkih radova. U fokusu su bile lokalne teme pri čemu je naglasak stavljen na kritičko promišljanje prostora, prostornih procesa i promjena. Uz gradonačelnicu Grada Zaboka, Valentinu Đurek i mentore - nastavnike Geografije Gordanu Tkalčević (Zabok) i Karla Maka (Samobor) - okupljenima su se pridružili i ravnatelji Bibijana Šlogar, prof. iz Zaboka i Franjo Bedeničić, prof. iz Samobora. Razgovarali smo s nekima od njih. Ravnatelji obje škole zadovoljni su viđenim.

Gustl: Kako komentirate sudjelovanje učenika Vaše škole na ovom projektu?

Bibijana Šlogar: Vrlo sam ponosna. Lijepo je vidjeti mlade ljude iz dviju škola na okupu kako razgovaraju o ovako bitnim temama koje su sami izabrali, koje su vrlo aktualne i ozbiljne. Drago mi je vidjeti da su zanimljive i vama mladima, a ne samo nama starijima s više iskustva. Drago mi je da i vi razmišljate o takvim stvarima koje su važne, vezane uz vašu okolinu, te da se trudite na ovaj način te probleme prenijeti ostalima i potencijalno potaknuti neku promjenu. Franjo Bedeničić: Budući da sam geograf po struci jako mi je drago da učenici vole geografiju. Naravno da sam s radošću podržao ovaj projekt. Ideja povezivanja naše dvije gimnazije bila mi je posebno simpatična zbog zajedničkog imena koje nosimo. A naši učenici, kao i učenici iz Zaboka, vidi se da su se potrudili oko odabranih istraživačkih tema i dobro pripremili.

Gustl: Je li Vas neka tema posebno zainteresirala i potakla na razmišljanje?

Bibijana Šlogar: Primijetila sam da je tema prometa vrlo aktualna, pogotovo među nama vozačima. Drago mi je da su i učenici svjesni važnosti te teme s obzirom na to da su i oni česti sudionici prometa te da se osim samog iznošenja problema ustvari pokušava naći rješenje. Također mi je bila vrlo zanimljiva tema o zapuštanju poljoprivrednih površina te i da vi mladi imate oko za takve stvari. Osim toga, tema prehrane potaknula je i raspravu nakon same prezentacije o vrlo aktualnoj temi u Zaboku, a to je otvorenje McDonald’sa koji je po meni beskoristan i ja sam jako nezadovoljna time... Teme kojih ste se uhvatili baš su aktualne i pohvaljujem vas što ste se zainteresirali za njih. Franjo Bedeničić: Slažem se s kolegicom da su teme aktualne, a veseli me da među učenicima postoji interes za mnoge nazovimo ih ozbiljnije teme. Posebno bih istaknuo rad koji se bavio smanjenjem poljoprivrednih površina u Sv. Martinu pod Okićem budući da sam se tim krajem bavio davnih dana u svom diplomskom radu.

Gustl: Znači, možemo zaključiti da ste zadovoljni viđenim?

Bibijana Šlogar: Jako, jako. Jedva čekam da objedinite i objavite članak da ga i mi objavimo i podržimo ovo naše okupljanje. Tko zna, možda će biti i učestalije i možda nađemo još neke načine da se mi, dvije škole imenjaci, družimo. Franjo Bedeničić: Vrlo sam zadovoljan, baš mi je bilo drago što smo dio ovog projekta. Vjerujem da ćemo naći način da se i ubuduće družimo na sličnim projektima. Moram se osvrnuti i na ovaj prostor, Regenerator, jako je ugodno, osjećao sam se kao doma. Mogu reći da je stvarno bilo jako dobro. Zanimali su nas i dojmovi članova stručnog povjerenstva.

Gustl: Kako ste zadovoljni izlaganjima učenika?

Antonio Novak: Evo, vrlo sam zadovoljan, vidim mnogo potencijala među učenicima ovdje te se nadam da će i kasnije u životu imati priliku baviti se sličnim stvarima. Vidjelo se da su učenici uživali u prezentiranju pred svojim vršnjacima.

Milorad Kondić: Zadovoljan sam, teme su bile raznovrsne; iz raznih gradova i mjesta, ali i po tematici. To sve dokazuje da je geografija svuda oko nas i bavi se svime i svačime. Zadovoljan sam pripremljenošću učenika i aktualnosti tema te cijenim trud i vrijeme odvojeno da se ovo omogući.

Gustl: Je li vas neka od tema posebno potaknula na razmišljanje i, s obzirom na to da ste profesori, biste li neku temu i vi obrađivali sa svojim učenicima?

Milorad Kondić: Kao što sam rekao tijekom izlaganja, tema toponima izrazito mi se svidjela jer smatram da je važno i zanimljivo znati kako i zašto se nazivaju mjesta i ulice oko nas. Također, tema korištenja kajkavskog narječja bila je zanimljiva i bilo bi zanimljivo provesti slično istraživanje među ostalim dijelovima Hrvatske i usporediti koliko mladi ustvari govore svojim narječjima. Tema prometa bila odlična tema koja se svugdje može primijeniti te mi je to dalo neke ideje za moj daljnji rad u nastavi.

Antonio Novak: Radim u osnovnoj školi pa mi je malo teže primijeniti ove teme, ali evo tema turizma u Zagorju zainteresirala me te mi otvorila nove vidike. Možda dam svojim učenicima zadatak da osmisle kako bi se Zagreb mogao razvijati kao kontinentalna destinacija. Drago mi je kada učenici samostalno smišljaju ideje, na primjer kako iskoristiti napuštene prostore i slično.

Gustl: Biste li željeli još nešto poručiti?

Milorad Kondić: Za kraj, evo još jednom - drago mi je da se ova smotra održala i nadam se da će zaživjeti, možda da se vidimo u još većem broju. Također mi je drago jer pokazuje da geografija nije samo gomila podataka za učenje nego da se ona pojavljuje svuda oko nas i da može biti vrlo zanimljiva.

Antonio Novak: I nadamo se da će ovaj projekt biti zapažen na nekoj od viših razina.

Razgovarali smo i s nekoliko učenika-sudionika Smotre. Zanimalo nas je kakav je osjećaj bio predstaviti vlastiti istraživački rad na Smotri te je li pritom bila prisutna nervoza.  

Niko Vlajčević: Ne mogu reći da sam bio nervozan, već da smo mogli biti bolje pripremljeni. Dobro, bilo je i malo treme, ali ipak je sve dobro završilo. Povjerenstvo je bilo vrlo pristupačno i druželjubivo. Imali su jako zanimljiva pitanja.

Andrija Đurđević: Nisam uopće bio nervozan jer je atmosfera bila skroz opuštena.

Sara Premerl Peštaj: Ni ja. Moja kolegica Tara je bila prva i probila je led pa sam se nakon toga opustila i uživala sam u prezentaciji.

Karlo Lesjak: Bio sam ekstremno nervozan prije izlaganja, ali kad je krenulo izgubio sam pojam o vremenu i bilo je super.

Dojmove su s nama podijelili i organizatori. Karlo Mak: Moram reći da Smotra bila tek vrhunac višemjesečnog truda oko izrade istraživačkih radova te pripreme njihovog izlaganja. Iznimno sam zadovoljan organizacijom na čemu moram zahvaliti kolegici Korani, profesorici Gordani Tkalčević te Miloradu i Antoniju. Dojma sam da smo uspjeli smanjiti pritisak koji učenici obično osjećaju na ovakvim okupljanjima stavljanjem fokusa na druženje uz geografiju, a ne natjecanje iz geografije, čemu je pomoglo i prijateljsko ozračje koje smo imali u zabočkom Regeneratoru. Zahvalan sam Gradu Zaboku što nam je omogućio korištenje tog prostora. Vjerujem da je učenicima bilo ugodno izlagati, da nisu bili pod pritiskom budući da nismo imali poredak, a uvjerio sam se da su s interesom slušali predstavljanja istraživanja svojih kolega. Dodatno su bili angažirani zbog činjenice što su se međusobno vrednovali i na taj način dodijelili nagradu radu koji su sami odabrali. Za nagrade učenicima podršku nam je pružio Samoborski muzej svojim donacijama na čemu smo veoma zahvalni. Mislim da smo napravili dobar temelj za slične aktivnosti u budućnosti.

Korana Komar: Ja sam veoma zadovoljna, iako je to manje važno. Važno je istaknuti činjenicu da su učenici trebali stati pred (ne)poznate kolege i prezentirati rad, za što je potrebno puno hrabrosti. Oni su se odlično pripremili, izlaganja su tekla glatko, a odgovori na pitanja bili su na visokoj razini, zbog čega im još jednom čestitam. Posebno me obradovala inicijativa učenika iz Zaboka da vode terenski izlazak za kolege iz Samobora, i tu isto vidim dodatnu vrijednost. Sviđa mi se to da su mogli doživjeti grad iz perspektive svojih vršnjaka, što doprinosi boljem razumijevanju i percepciji prostora.

Gordana Tkalčević: Drago mi je da smo i moji učenici i ja imali priliku sudjelovati u ovom projektu. Izuzetno sam zadovoljna viđenim i doživljenim, a prema povratnim informacijama vidim da mišljenje dijele i moji učenici. Sami su birali teme koje ih zanimaju i pristupili su im na ozbiljan način vođeni konkretnim uputama. Stoga nije bilo ni previše kritika od strane članova povjerenstva kojima želim zahvaliti na svim pozitivnim komentarima, povratnim informacijama i pohvalama. Druženje učenika škola "imenjaka" iz Samobora i Zaboka  smatram višestruko korisnim i nadam se daljnjoj pozitivnoj suradnji. Zahvaljujem svojim bivšim učenicima Korani i Karlu što su sjetili svoje profesorice i bivše škole i omogućili nam ovako zanimljivu i lijepu suradnju. Galerija fotografija