Povijest kakvu ne učimo u školi: četiri dana koja mijenjaju perspektivu

Na Zimskoj školi Joint History Lab održanoj od 18. do 21. veljače 2026. u Podgorici sudjelovali su mladi različitih interesa, profesija i razine obrazovanja iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije. Kao dvije od pet polaznika škole iz Hrvatske, imale smo priliku sudjelovati u ovom projektu. Multiperspektivnost, kolektivne traume i prepoznavanje manipuliranja povijesnim činjenicama iz 90-ih godina u medijima, ali i u obrazovanju, bile su središnje teme kojima smo se bavili. 

Strah da se nećemo uklopiti, kao i da svojim iskustvom i stavovima nećemo moći pridonijeti cijelom procesu jer smo bile najmlađe pokazao se neosnovanim. Ljudi koje smo imale priliku upoznati, iako većinom nešto stariji od nas, bili su doista ugodni te su otvorenim razgovorom s nama odmah stvorili pristupačnu atmosferu. Brzo smo se sprijateljili, zajedno istraživali Podgoricu u slobodno vrijeme, popili par kava te smo s nekima manje, a s nekima više i dalje u kontaktu. For the record, polaznici škole iz Bosne i Hercegovine (koji žele ostati anonimni) istaknuli su da smo im bile najsimpatičnije. Taj je osjećaj obostran.

Tijekom četiri dana u Podgorici imale smo priliku razgovarati s povjesničarima, psiholozima i stručnjacima za medije i komunikaciju. Interaktivna radionica povjesničirake Sanje Radulović bavila se važnošću sagledavanja različitih perspektiva u povijesti. Razgovor s njom pomogao nam je da da bolje razumijemo kontroverzne teme koje se vežu uz ratove 90-ih, kao što je protjerivanje Srba tijekom i nakon vojne operacije Oluja. Zahvaljujući predavanju profesora Igora Radulovića imale smo priliku osvijesiti opasnosti propagande i crno-bijelih interpretacija povijesti u školi i u medijima. To znači prepoznati da postoji više načina gledanja na povijesni događaj. Drugim riječima, opisivanje povijesnog događaja iz samo jedne perspektive često pojednostavljeno predstavlja jednu stranu isključivo kao žrtvu, a drugu isključivo kao agresora, što je manipulacija povijesnim činjenicama. Radionice su bile usmjerene i na psihološki dio našeg poimanja stvarnosti. Od psihologa Ane Mirković i Radoje Cerovića imale smo priliku naučiti kako se stvaraju i prenose kolektivne traume koje nastaju kada veliki broj ljudi zajedno prođe kroz neki traumatični događaj kakav su bili ratovi 90-ih. Doživljene kolektivne traume prenose se generacijski. Pojednostavljen primjer toga je prijenos traume s roditelja koji su sudjelovali u nekom traumatičnom događaju (npr. ratu) na djecu. Takvi roditelji svoje negativne osjećaje, nepovjerenje, strah i mržnju prenose djeci pričama i/ili komentarima određenih događaja. Kolektivna trauma utoliko je kompleksnija što negativne priče ne dolaze samo od roditelja, već od cijele uže i šire obitelji, nastavnika, škole, prijatelja i medija. Stoga takve traume utječu na poimanje našeg vlastitog identiteta, djelovanja i razumijevanja događaja oko nas. Primjerice, kolektivne traume često nas potiču da se identificiram s jednom grupom ljudi, dok druge doživljavamo kao neprijatelje i/ili prijetnju. Stručnjak za medije i komunikaciju Enes Pućurica pomogao nam je osvijestiti kako se povijest modificira za online klikove te opasnost umjetne inteligencije u generiranju uvjerljivih, ali lažnih povijesnih izvora. Primjerice, u vremenu rapidnog razvoja umjetne inteligencije, pokušajte zamisliti koliko će povjesničarima za sto godina biti teško razlikovati prave od lažnih povijesnih izvora. Za kraj Zimske škole održana je debata koja je omogućila sudionicima da u razgovoru primijene znanje stečeno tijekom Zimske škole. Zaključke debate možete pogledati na YouTube kanalu Joint History Projekta. 

Pored sudjelovanja na zimskoj školi, imale smo priliku razgledati i Podgoricu koja nas je osvojila spojom brutalističke arhitekture i izvornog krajolika, rijekom Moračom, jako pričljivim lokalnim đedovima koji brinu ako sjedite na hladnom betonu te podgoričkim popekima, ustvari podgoričkom verzijom zagrebačke šnicle zamotane u palačinku. Ovo iskustvo bilo je izrazito poučno i dalo nam je znanja i vještine koje će nam koristiti za cijeli život. Definitivno preporučamo te pozivamo sve da se uključe u rad Joint History Laba. Ako ne vjerujte nama, možda ćete vjerovati Mladenu Brekalu,  studentu povijesti iz Sarajeva, koji nam je dao ovu ekskluzivnu izjavu:

• Zanimljiv projekt s vrlo bitnom temom kada govorimo o povijesti kao znanosti. Multiperspektivnost je nova metoda istraživanja i pisanja koja nudi nešto potpuno drugo u odnosu na to kako smo prije radili. U znanosti je već u nekoj mjeri zastupljena, ali u školi sustavno nije i na tome se sad treba raditi. Projekt okuplja mlade ljude raznih struka i nudi priliku upoznavanja istih, što je za mene njegova najveća vrijednost.