Posjet Specijalnoj bolnici za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra

Članovi Volonterskog kluba Gimnazije A. G. Matoša posjetili su 19. svibnja Specijalnu bolnicu za kronične bolesti dječje dobi Gornja Bistra u pratnji svoje voditeljice Ljerke Strujić, prof. Prenosimo neke dojmove iz tog upečatljivog posjeta.

Volonteri Gimnazije A. G. Matoša ispred Specijalne bolnice

Specijalna bolnica daleko je od tipične bolnice kakvu većina zamišlja. Smještena je u nekadašnjoj ljetnoj rezidenciji obitelji Oršić, a nosi bogatu povijesnu i iznimnu humanitarnu vrijednost. Danas u tom zdanju djeluje Specijalna bolnica za kronične bolesti dječje dobi u Gornjoj Bistri, jedina takve vrste u Hrvatskoj. Osnivač je Zagrebačka županija, a njezina misija nadilazi granice zdravstvene skrbi – pruža dom, skrb i ljubav djeci s najtežim oblicima neuroloških, genetskih i kroničnih bolesti.

U bolnici trenutačno boravi stotinjak djece, o kojima se svakodnevno brine tim liječnika, medicinskih sestara, fizioterapeuta, logopeda i drugih stručnjaka. Posjet je vodila logoterapeutica Lucija koja je na osobit način svojim riječima i pristupom prenijela dubinu i važnost svoga poziva. Posebnu ulogu imaju i volonteri, koji svojim prisustvom unose radost i toplinu u živote djece.

U pratnji profesorice Strujić, dvadeset i pet volontera imalo je priliku provesti vrijeme s djecom – prošetati se s njima, igrati, ali i samo biti uz njih te ih slušati i promatrati.

Od samog početka susreta bilo je jasno da će ovo biti dan ispunjen emocijama. Svaki je volonter na svoj način doživio susret djecom i njihovim svijetom, a neki su odlučili i podijeliti svoja iskustva u nadi da će možda potaknuti druge na volontiranje i na dublje promišljanje o empatiji i brizi.

‘Bolnica je jako lijepo napravljena i nekako je miks lijepog i tužnog iskustva. Žao mi je djece, naravno, ali je bilo lijepo vidjeti osmijehe na licima kad smo se družili s njima. Djelatnice su jako simpatične i vidi se da vole to što rade. Definitivno bih opet otišla da razveselim mališane.’ - Simona

'Posjet bolnici bio mi je vrlo poseban. Iznimno mi je drago da sam imala priliku ne samo vidjeti bolnicu i kako ona radi nego i zapravo upoznati djecu i provesti vrijeme s njima. Zahvalna sam što sam imala priliku pružiti malo vremena, veselja i ljubavi tako krasnoj djeci.' -Iva

'Meni je ovo stvarno bilo lijepo iskustvo i mislim da će mi ostati uspomena za cijeli život. Na prvu, kad smo stigli, bilo mi je jako emotivno i stvarno ti da neku širu sliku koliko smo svi mi zdravi zapravo privilegirani, no sam rad s djecom mi je bio baš peaceful kad vidiš koliko su i oni zapravo živahni i sretni kad te vide.' - Mia

'Kad sam prvi put došla u bolnicu nisam znala što točno očekivati. Prijateljica i ja smo provele dva sata s jednom djevojčicom i to iskustvo mi je stvarno ostalo u srcu. Bilo je jako dirljivo vidjeti koliko ih male, spontane stvari mogu usrećiti. Njihovi osmijesi i sreća zbog jednostavnog osmijeha, grimase ili sitne geste su me baš razveselili. Bilo mi je stvarno lijepo, ali moram priznati da sam na kraju osjetila i tugu kad smo morali otići, pogotovo kad sam vidjela kako je djevojčica postala tiša. Iako sam otišla s osmijehom, ostao je i neki mali grč u srcu, ali cijelo iskustvo mi je puno značilo, ostavilo snažan dojam i drago mi je što sam bila dio toga.' - Ema

'Na početku tjedna, bio je to naizgled običan ponedjeljak. Za maturante zadnji ponedjeljak srednjoškolske nastave. Ali u tome nije jedina posebnost. Ušli smo u bolnicu. Zapravo, u dvorac, u kojem se ne radi o bajci. Logoterapeutica Lucija odlučila nam je dati priliku, pravu priliku. Priliku koju rijetko srećemo. Priliku itekako za pamćenje, promišljanje... Djeca koju smo dobili na čuvanje nisu obična vrtićka djeca, to su djeca koja kada ih vidite, ne znate kako biste im uopće mogli pomoći. Ali kako nam je Lucija rekla: "U šetnji s vama, dobit će priliku osjetiti toplinu sunca, osjet povjetarca na koži, čuti pjev ptica". Proveli smo dva sata s njima, na rastanku smo dobili osmijeh i poneki pa-pa... Bogatstvo koje u svakodnevnici toliko često propuštamo. Bio je to najbogatiji ponedjeljak ikada.