Are You in Pain? No, I'm in Spain!

DAN PRVI - 1. 9./2. 9.

Kaže se da svako dobro putovanje počinje dobrim planiranjem, dobrim društvom i koferom od maksimalno 20 kilograma težine. Također, nimalo pristrano, ali najbolja putovanja uvijek kreću u Zračnoj luci Franje Tuđmana jer upravo je od tamo krenuo naš nezaboravni maturalac. U avion smo ušli s učenicima iz veterinarske škole s kojima smo nakon provedenih dva sata na 2000 metara od tla stvorili neki čudnu duševnu vezu. Let je bio doista ugodan, ali ono je što uslijedilo nakon bilo je nešto manje ugodno. Prvo iznenađenje dočekalo nas je oko 2 sata ujutro u Gironi, koja ima jednu specifičnu aromu vezanu uz intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju. Hrabro smo projurili kroz miomirise misleći kako je u Gironi kraj ovakvih iznenađenja, no prevarili smo se. Stigli smo u hotel Don Juan u Lloret de Maru, u koji pravi Don Juan, poznati španjolski zavodnik, sigurno nije dovodio žene jer mu se ne bi posrećilo. Hotel možda nije bio najbolji, ali barem smo imali hotelskog zaštitara Josea da brine za nas. Također, vrijedi spomenuti da je hrana, za razliku od soba, bila doista zadovoljavajuća, vaša ekipa iz Gustla je sve degustirala i vrlo smo zadovoljni. 

Nakon vrlo malo prospavanih noćnih sati, slobodno vrijeme iskoristili smo za razgledavanje Lloret de Mara. Ovaj mali, ali živahan gradić doista diše nekom posebnom opuštenom vibrom. Kao dio programa otišli smo i na degustaciju vinu, koju smo svi shvatili vrlo ozbiljno i koja je bila samo pregame za klub navečer. Što se tiče vina, autorice duboko preporučuju vino od maline. 

Večer smo završili u najmasovnijem klubu kojeg ćemo najvjerojatnije vidjeti u životu, a sati se brzo tope kada ne čujete vlastite misli i zaboravite na sve brige svijeta.

DAN DRUGI - 3. 9.

Napokon je došlo vrijeme za kulturno uzdizanje. Prva stanica bila nam je Sagrada Familia koja uživo izgleda još bolje nego na prezentaciji prof. Plečko. Ta zgrada, na prvi pogled kaotičnog izgleda, oduzela nam je dah svojim visokim zidovima, jedinstvenim detaljima i šareno obojenim vitrajima.

Svi smo zaista bili oduševljeni ovom predivnom građevinom i uživali u razgledu. Svi, osim nekih koji su klub večer prije shvatili vrlo ozbiljno (imena su poznata uredništvu Gustla). Nakon veličanstvene Sagrade, dobili smo punih 30 minuta za razgledati područje oko nje pa smo to vrijeme mudro iskoristili kontemplirajući što bismo mogli ručati kada stignemo na naše sljedeće odredište, poznatu La Ramble. No, prije toga slijedio je panoramski razgled Barcelone. Ovaj predivni grad jednostavno nas je oduševio svojom specifičnom arhitekturom, za koju je uvelike zaslužan katalonski arhitekt Antoni Gaudi. Grad krase različite elegantne ulice, s uredno uređenim malim trgovima i parkovima koji se mogu naći na svakom koraku. Palme, šarenilo i vibra morske obale doista su urbana stvarnost tog grada, pa smo se, iako malo umorni, pokušali što više fokusirati na upamćivanje malih sličica Barcelone. Ostatak poslijepodneva bili smo pušteni s lanca pa smo se svi dobro najeli i napili (vode, naravno) te krenuli u samostalno razgledavanje grada i kupovanje pokojeg suvenira. Dijelovi La Ramble bili su u radovima pa smo se par puta gotovo zabili u kojeg viličara, ali osim toga uživali smo hodajući po trgovima ukrašenim masivnim fontanama i malim, mračnim, ali šarmantnim uličicama. 

Na kraju ipak svi putevi vode u klub ili tako nekako, stoga smo se i druge večeri hrabro uputili prema Tropicsu, ovoga puta svi u poznatim "I ❤️… " majicama. 

DAN TREĆI - 4. 9.

Već je četvrtak, a mi još uvijek nismo bili ni u jednom muzeju pa kako bi vratili svemir u balans, ovoga dana posjetili smo čak tri! 

Odmah nakon doručka ponovno smo se zaputili u Barcelonu, u Muzej znanosti Cosmocaixa. Muzej je zbilja ogroman i obuhvaća nekoliko područja znanosti kao što su astronomija, biologija, fizika, arheologija i dr.. Na nečiju sreću, a nečiju žalost, u Muzeju smo bili vrlo kratko s obzirom na količinu sadržaja pa smo većinu vremena proveli u interaktivnom dijelu različitih fizikalnih eksperimenata (AGM-ovci i fizika - uvijek zanimljiv spoj) i u sobi koja je rekreirala prašumski biljni i životinjski svijet. Zatim smo se uputili prema Akvariju, u koji vaše autorice nažalost nisu ušle, no čule smo iz povjerenih izvora da je bilo vrlo zanimljivo jer tko ne voli vidjeti dobru ribu s vremena na vrijeme. Potom nas je kratka šetnja odvela do muzeja Pabla Picassa, koji nažalost nakon dugog dana nije ostavio prejak dojam, no usprkos umoru trudili smo se pregledati slike sa što većom pažnjom, kada se naš prijatelj Pablo već tako potrudio. Lagana prehlada već nas je krenula loviti, a mi ovog puta nismo bili brži pa smo se navečer odlučili odmoriti i igrati UNO.

DAN ČETVRTI - 5. 9. - posljednja noć u Lloretu

Našem se putovanju polako bliži kraj, a na planu i programu, nakon slobodnog prijepodneva, imali smo izlet do Montserrata, svetište, na istoimenom planinskom masivu u blizini Barcelone. 

Naravno, samo mi zdravi(ji) imali smo čast još jedne vožnje busom, dok su bolesni ostali zbrinuti u hotelu. 

Put do svetišta bio je iskustvo samo po sebi. Pogledi na zelenu šumu i livade koje sežu kilometrima daleko oduzimale su dah te smo se svi probudili iz drijemke kako bismo promatrali čarobni pejzaž koji je bio još bolji uz glas naše vodičice Senke. Svetište je također zbilja jedinstveno sa svojom mračnim, ali zlatno okićenim interijerom. Okoliš svetišta dodatno naglašava oduševljavajuću prirodu cijelog kompleksa. Nakon dobrog sendviča u obližnjoj trgovini vratili smo se u Lloret i postali svjesni naše surove realnosti. Bolest se proširila, bila nam je sve bliže, WhatsApp grupa bolesnih brojila je sve više članova, a odlazak u klub postao je neizvjestan. Za Gustl-ekipu postalo je izvjesno da izlaska u klub neće biti, ali veseli selfiji onih hrabrih govore nam kako je i ta noć bila luda.  

DAN PETI - 6. 9.

Teškog srca napustili smo našeg zavodnika Don Juana, koji nam je ipak nekako prirastao srcu i uputili se prema Figuerasu i poznatom muzeju Salvadora Dalija. Malo slobodnog vremena prije Muzeja iskoristili smo za posjet pekarnici, ali i obližnjoj ljekarni kako bi se opskrbili za dug put koji nas čeka. Zabavna vibra muzeja poklapa se Dalijevim jedinstvenim brandom. Bilo je zanimljivo hodati i razgledavati Dalijevo malo kraljevstvo i dublje se uživjeti njegov specifičan svijet i vizije.

Nakon mukotrpnih 6 sati vožnje, napokon smo stigli u Antibes, grad u blizini Nice. Antibes, odnosno hotel u Antibesu, bio je naš deus ex machina. Napokon smo iskusili pristojan i čist WC te se nismo bojali potencijalnih stvorenja koji izlaze iz posteljine. Bilo je to vrlo potrebno osvježenje nakon Don Juana. Večer smo uglavnom proveli na plaži, podalje od naših napaćenih bolesnika koji su se oporavljali u hotelu. Zaspali smo u miru, na dobrom madracu i čistoj posteljini, nadajući se da ćemo preživjeti sutrašnji cjelodnevni izlet - u busu. 

DAN ŠESTI - 7. 9.

U 8:30 ujutro počinje naš put kući, a s njim i teror. Bus izgleda i zvuči kao bolnički hodnik, a broj zdravih se smanjuje što smo bliže hrvatskoj granici. Na sve strane lete toplomjeri i tablete (a bome i virusi). Ipak, ostajemo pozitivni (vjerojatno na COVID-19) i vjerujemo u vlastiti imunitet te snagu uma jer, zapamtite, sve je u glavi. 

Nakon samo panoramskog razgleda predivne Nice, stali smo kako bismo posjetili malenu parfumeriju. Naučili smo da je najbolje ne miješati… ulje i vodu kod izrade dobrog parfema. Nakon ponovne opskrbe vodom vraćamo se u bus, sljedeća postaja: Monako.  Nakon kratkog razgleda, kupnje suvenira i pauze za sendvič, krećemo u Monte Carlo, grad poznat po svom luksuznom standardu i naravno, Formuli 1! Monte Carlo također je oduševio, a imali smo priliku ući u najpoznatiji kazino i na tren vidjeti i tu stranu života grada. Naša Senka kladila se na naš pravovremeni polazak za Samobor i začuđujuće - bila uspješna. Put je krenuo optimistično, ali vrlo brzo smo nekako s tri toplomjera spali na samo jedan… Pravo vrijeme za razgovor s kolegama i nastavnicima u pratnji.

GUSTL: Kakvi su vam dojmovi s maturalnog putovanja?

Lorena, 4. b: Bilo mi je odlično, žao mi je što nismo posjetili više mjesta u Barceloni, ali sam se jako dobro zabavila i definitivno bih sve ponovila!

Magdalena, 4. b: I lijepo smo se povezali s ostalim razredima, učenicima, profesorima i našim kolegama u razredu.

Elena, 4. c: Nama je bilo odlično, jako nam se svidjelo i profesori su bili super i zabavni. Ne bih ništa mijenjala, osim da se nismo toliko razboljeli i da smo zadnju noć mogli ostati duže od 2 sata! (smijeh)

Hana, 4. c: I da smo vidjeli park Guell.

Franka, 4. c: Nije bilo puno gluposti, jako smo svi bili složni, i kao razred i kao generacija. Družila sam se sa svima i bilo mi je jako lijepo. Uspjela sam se opustiti, niti pretjerano niti premalo. Ja isto ne bih ništa mijenjala, osim da nismo bili bolesni, ali preživjeli smo

GUSTL: Hvala svim profesorima na brizi tijekom cijelog maturalca! Kako je vama bilo?

Prof. Serdarević: Bilo je iscrpljujuće i dosta sam umorna, ali sam jako zadovoljna time kako ste se ponašali, kako je sve prošlo. Čini mi se da je bilo baš dobro, čak je i plan bio dobar, po mom mišljenju, jer nije bilo prenaporno, previše trčkaranja okolo. Jako mi je žao što ste razboljeli, nekima je to baš dosta pokvarilo maturalac. 

Prof. Strujić: Na maturalcu s ovom vašom generacijom mi je bilo sjajno! Kad stavimo po strani sve nekakve čudne i loše stvari koje su nas probale pogoditi, moram reći da nas nisu dotukle i svi smo se dobro izborili. Ono što me fasciniralo i zapravo mi je bilo prekrasno biti dio te priče, u kojoj možda ni nisam prvotno trebala biti, jest to što sam shvatila da je ova generacija puna prekasnih mladih ljudi koji itekako jednog dana mogu dobar stup našeg društva. Prvo, pokazali su se izvrsnima kad je trebalo pomoći jedan drugome, jako su se povezali u svemu što se događalo, to mi je bilo sjajno. Vidim i po razredima da su sad povezaniji. Još jedna stvar, mladi ljudi koji su sretni što su obilazili puno novih mjesta i žao im je što su propustili nešto što su još mogli vidjeti, to znači da vole učiti, vole vidjeti, vole upoznavati...

Ostatak puta bio je nažalost manje uzbudljiv, 12-ak sati ispunjenih uglavnom vožnjom, spavanjem i ponekim vrlo potrebnim stretchanjem na pumpi. 

...

Napokon živi, ali ne baš zdravi, stižemo na AK Samobor, gdje su nas jedva dočekali roditelji, zbilja presretni što smo se vratili kući u ovom polustanju.