Slow Cured: Važnije nam je da punimo dvorane, nego da smo mainstream

Zagrebački mladi bend Slow Cured, osnovan 2021. godine, brzo je stekao prepoznatljivost na hrvatskoj alternativnoj sceni. Članovi benda su gitarist i vokalist Filip Radaljac, vokalistica Katarina Stanić, basist Jakov Damjanović, klavijaturist Stjepan Nemec i bubnjar Bruno Petanović. Svoj glazbeni put započeli su spontanim sviranjem po garažama u kvartu, zatim su svirali na manjim klupskim gažama te su sudjelovali na Supervalu, platformi koja okuplja mlade glazbenike, a značajan iskorak ostvarili su nastupom na INmusic festivalu. U lipnju 2024. godine, bend je nastupio kao predgrupa popularnom sastavu Silente na koncertu održanom na Šalati u Zagrebu, što je dodatno povećalo njihovu vidljivost na domaćoj glazbenoj sceni. Razgovarali smo s njima nakon koncerta u zagrebačkom klubu Sax! 18. siječnja 2025. godine. U nastavku pročitajte što su podijelili s nama i pogledajte kakva je atmosfera bila na nastupu.

Foto: Dominik Ćorluka

Kako biste opisali vaš zvuk nekome tko nikad nije čuo vašu glazbu? Koji glazbeni žanrovi i izvođači najviše utječu na vaš stil?

Jakov: Mi volimo dosta eksperimentirati i ne ograničavamo se što se tiče jednog stila, sviramo što nam se svira, bila to elektronička glazba, hard rock, psihodelija, indie, pop, ukratko, trudimo se dobiti indie psihodelični zvuk s malo rocka i popa u sebi...

Foto: Dominik Ćorluka

Kakav je proces stvaranja pjesama u vašem bendu? Tko donosi ideje i kako ih razvijate?

Filip: Uglavnom ja pišem pjesme. U zadnje vrijeme se to malo mijenja, ali na početku sam uglavnom pisao nekakve melodije na gitari i tekst, pa bi bend tome dodao aranžmane. U zadnje vrijeme sve više dolazimo na probe i od neke melodije pokušavamo napraviti kompletnu pjesmu, a tekstove uglavnom pišem sam.

Koliko vam u prosjeku treba vremena da završite pjesmu od početne ideje do finalne verzije?

Filip: Kako-kad. Nije određeno. Ovisi o tome koliko je pjesma kompleksna. Ako je zamišljena da bude jednostavna i kratka i da ima dva do tri dijela, onda se to može riješiti na jednoj probi od četiri sata, pa se dorađuje kasnije. Ako je kompleksnija, može nam trebati i po mjesec dana, nekad i malo više, s tim da ni jedna pjesma nije konačni proizvod jer nemamo album nego se sve te pjesme vremenom mijenjaju.

Katarina: Nekad puno vremena potrošimo na pjesmu koju na kraju samo odbacimo, tako da ovisi...

Foto: Dominik Ćorluka

Kako je nastup na Supervalu utjecao na vašu karijeru? Je li to bio vaš prvi nastup?

Bruno: Prvi nastup nam je bio u “Močvari”, zatim smo isti tjedan svirali u “Melinu”, pa “Medika”... “Superval” je bio četvrti ili peti koncert po redu.

Filip: Mi konkretno nismo počeli sa “Supervalom” jer nismo bili informirani o tom pitanju, međutim, definitivno je “Superval” jedan od najvećih utjecaja na to što sad imamo priliku, čak i nakon dvije godine, svirati ovakve koncerte te bi ovim putem htio potaknuti sve mlade da se prijave jer je izvrsno iskustvo. Sve što se radi podiže se na profesionalniju razinu. Nakon iskustva na prvom “Supervalu” razumjeli smo kako to doista funkcionira, a prije toga bili smo dosta izgubljeni.

Jakov: Meni je bilo “cool” svirati na “Supervalu”, kao što je Filip rekao. Dobiješ skroz neko drugo iskustvo, puno je ljudi s kojima smo se upoznali, stekli prijateljstva...

Sudjelovali ste i na snimanju albuma Superval vol.1. Kakvo vam je to bilo iskustvo?

Jakov: Shvatili smo kako se radi u ozbiljnim uvjetima s profesionalnim producentom.

Filip: Dobili smo fenomenalnu priliku i mislim da smo je dobro i iskoristili.

Je li vam bitnije da bend bude mainstream u medijima ili da puni klubove?

Filip: Da puni klubove. Radio nam konkretno nije bitan. Ima jako puno izvođača čije se pjesme "vrte" na radiju i svi im znaju ime, a pjesme im ne sluša nitko. To je jedna vrsta popularnosti koja se meni osobno ne sviđa, radije bi se prestao baviti glazbom u tom slučaju. 

Katarina: Lijepo je imat' svoju publiku u svakom slučaju. 

Filip: Ljepše mi je svirati za dvjesto ljudi koji će doći u klub, nego da znam da postoji neki ogroman broj koji mi ne znači ništa. Nama je ovo hobi, nemamo ambiciju živjeti od ovog.

Jakov: Svatko tko se hoće baviti glazbom trebao bi imati nekakav posao sa strane. Ovo je za sad na razini hobija koji doista volimo.

Foto: Dominik Ćorluka

Kako balansirate privatne obaveze i bavljenje glazbom?

Filip: Mislim da se sa srednjoškolskim obavezama može svirati i u bendu i raditi još puno stvari, osobno idem u gimnaziju, ima testova i obaveza, ali to je četiri sata tjednom za bend, plus koncerti, što nije toliko puno vremena. Puno više vremena bi se možda trebalo potrošiti u nekom kreativnom procesu koji ne ovisi isključivo o tome imate li bend ili ne, puno ljudi se bavi nečim kreativnim i na to troše puno vremena, ali to je osobni odabir, svako može sebi prilagoditi vrijeme.

Foto: Dominik Ćorluka

Kako gledate na trenutačnu rock scenu u Hrvatskoj? Ima li dovoljno prostora za mlade bendove?

Jakov: Za početak mi je glupo da onaj tko počinje svirati ide sa stavom da želi biti rock bend, trebaš svirati što ti paše, možda ćeš u jednom trenutku htjeti napraviti nešto totalno drugačije, ne može se probiti ako se ide na shemu rock benda, treba nešto puno modernije.

Filip: Pitanje je sad može li se živjeti od glazbe i može li se uopće postići neka abnormalna popularnost na našim regionalnim razinama. Za ovaj trenutačni status koji mi sad imamo mislim da svatko ima priliku i prostora, ali ovisi o tome kako publika prihvati koga.

Koje su, po vašem mišljenju, najveće prepreke s kojima se suočavaju mladi bendovi u Hrvatskoj?

Filip: Nedostatak novca, oprema košta. Za prijavljivanje na festivale problem je dolaženje do kontakata, ali za klubove je lakše naći kontakte...

Postoji li neki poseban cilj ili san koji želite ostvariti kao bend?

Jakov: Da snimimo album, onda sve ostalo, jer to je najbitnije. Ne možeš biti glazbenik bez albuma i veselim se raditi na njemu.

Što biste savjetovali mladim glazbenicima koji tek počinju graditi svoje karijere?

Jakov: Puno svirajte, razmišljajte o snimanju albuma, ali imajte u glavi i poslovni uspjeh i obrazovanje, jer za sviranje uvijek možeš naći vremena.

Filip: Dovršite ciljeve koje ste zacrtali, nama se često događa da želimo nešto odraditi, ali nam se to brzo smuči, pa odustanemo.

Imate li neki poruku za sve mlade ljude koji vas prate i podržavaju? Gdje vas publika može pratiti i što sljedeće mogu očekivati od vas?

Filip: Na društvenim mrežama objavljujemo sve te informacije. Ja bih samo zamolio za malo strpljenja prije ulaska u naš svijet glazbe jer nismo ne znam kakvi umjetnici, samo volimo ovo raditi.

Foto: Dominik Ćorluka

Nezaboravan nastup u klubu Sax! samo je najava uzbudljive budućnosti koja čeka Slow Cured. Pozivamo vas da podržite ove mlade talente i doprinesite rastu hrvatske glazbene scene koja se razvija s bendovima poput njih, koji pomiču granice i stvaraju nešto novo, inovativno i svoje.