Projekcija filma „Među nama, umjesto s nama“

U srijedu, 26. 11. 2025. učenici četvrtih razredi naše Gimnazije okupili su se u Pop-up Art kinu kako bi zajedno pogledali projekciju filma Među nama, umjesto s nama te sudjelovali u prigodnoj panel-raspravi. Autori filma učenici su 4. a razreda, Ivano Nenadić, Antun Sivec, Niko Vlajčević i Kiara Horvat, a njihov je mentor i savjetnik profesor Karlo Mak. Film je snimljen u sklopu školskog projekta te je pozvan na nekoliko festivala: Four river film festival i Filmska revija mladeži u Karlovcu, Smotra školskog filma u Metkoviću te Festival prava djece. Glavna je tema filma suživot Samoboraca i stranih radnika, njihova mišljenja i međusobna iskustva, a cilj je bio dati stranim radnicima glas i upoznati se s njihovim pričama. Nakon projekcije voditeljica panel-rasprave Sara Babojelić postavila je autorima nekoliko pitanja, a potom su se s vlastitim pitanjima uključili i učenici iz publike.

Sara: „Za početak jedno tipično pitanje, kako ste došli na ideju ovog filma?“

Niko: „Imali smo kao i svake godine zadatak napraviti geografsko istraživanje vezano uz naš grad, pa smo mi tako odlučili obraditi ovu temu. Profesoru se jako svidjelo što smo istraživanje napravili u obliku videa te smo to odlučili pretvoriti u film.“

Sara: „U filmu razgovarate s četiri strana radnika, koliko stranih radnika vas je odbilo za razgovor?“

Ivano: „Pa začuđujuće malo. Mislim da čak samo jedna osoba, a jednog radnika kojeg smo snimali nije se ništa razumjelo pa smo ga trebali izrezati iz filma.“

Sara: „A jesu li vas Samoborci odbijali?“

Ivano: „E oni jesu. Dosta njih nije htjelo razgovarati o ovoj temi.“

Sara: „Misliš li da su prilikom odgovaranja svi bili iskreni, jesu li se možda bojali da nešto   krivo ne kažu?“

Ivano: „Činilo mi se da neki strani radnici odgovaraju s rezervom i malim strahom, što je razumljivo. Možda su i Samoborci bili „finiji“ nego inače, ali ljudi su takvi pred kamerom.“

Sara: „Antune, ti si zaslužan za uređivanje cijelog filma, reci nam nešto o komplikacijama na početku filma, jesu li bile namjerne, u obliku skeča, ili stvarne?“

Antun: „Definitivno nisu namjerne, snimili smo uvodni dio filma u školi i tek kasnije smo primijetili da nešto nije bilo u redu s kamerom. Sve smo radili u zadnji čas, a sve obaveze koje smo na početku rekli smo stvarno i imali taj vikend pa smo odlučili improvizirati u Ivanovoj sobi. Mislim da je ovako ispalo još bolje.“

Sara: „A sada malo o festivalima, kako vam je tamo bilo, što ste radili i jeste li naučili nešto novo?“

Antun: „Bilo nam je dobro, gledali smo različite filmove koje su drugi snimali i shvatili smo da smo mi pravi amateri u usporedbi s njima, ali nema veze. Igrali smo igrice s profesorom Makom i bili smo u sobi s nekim strancem…„

Ivano: „Sirijcem, ja mislim…“

Antun: „Da, upoznali smo se s njim i razgovarali, uglavnom, zabavili smo se, iako smo još bili pomalo bolesni od maturalca.“

Sara: „I šećer na kraju, Kiara, ti si davala glas u jednom dijelu filma. Znamo da je sve bilo u zadnji čas, kako si reagirala kada su te pitali da snimiš svoj glas te kako si to uspjela sama?“

Kiara: „Prvo mi uopće nije bilo jasno za što dajem glas, ali sam se složila. Zatim, kada sam pitala kada i kako ćemo to snimiti, Ivano mi je poslao poruku i rekao da im treba…. danas. Počela smišljati kako ću to snimiti i došla sam na ideju da se zatvorim u ormar. Prvo sam probala u svom ormaru, ali je bio zatrpan odjećom pa sam otišla u mamin. Tamo sam snimila tri-četiri pokušaja i poslala im da izaberu koji im je najbolji.“

Sara: „I za kraj jedno pitanje svima, biste li se htjeli nastaviti baviti ovime u budućnosti?“

Antun: „Pa možda nešto slično ovome da, u svakom slučaju i ove godine planiramo snimiti film, a za dalje ćemo vidjeti.“

Ivano: „Ja sam razmišljao možda o nečem takvom, ali za sada mi je arhitektura na prvom mjestu. Ako upadnem.“

Kiara: „Pa ja nisam baš razmišljala o tome do sada, ali ne bih se žalila ako bih davala glas za još neke projekte.“

Niko: „Ja također nisam razmišljao, ali mislim da se ne bih bavio time.“

Sara: „Hvala vam na ovom razgovoru, a sada ako netko ima pitanje neka ga slobodno postavi.“

(Učenik 1): „Imate li neke savjete za učenike koji bi isto htjeli nešto ovakvo isprobati?“

Ivano: „Da. Krenite na vrijeme i nemojte za sve čekati zadnji čas. Nekad ćete stići, a nekad bi vam sve ispalo puno bolje samo da ste krenuli malo ranije. To je najvažniji savjet ako se mene pita, sve će ostalo doći na svoje.

(Učenik 2): „Koliko je vremena bilo potrebno da uredite film i je li to zahtjevan posao?“

Antun: „Mislim da sam se ja već uvježbao pa mi nije bilo toliko teško, treba se uskladiti zvuk, video i titlovi, što je možda najteže, a i trebali smo skraćivati film jer je trajao predugo za kriterij. Ali mislim da mi je za sve trebalo oko 2 dana.

 (Učenik 3): „Je li vam ovo prvo iskustvo sa nečim ovakvim?“

Antun: „Inače snimamo i školski podcast, Pinecast, a prošle smo godine napravili slično geografsko istraživanje. Ali što se tiče snimanja filma, ovom nam je prvi film.“

(Učenik 4): „Je li vam bilo teško sporazumjeti se sa stranim radnicima zbog jezične barijere?“

Ivano: „Pa malo da. Neki su pričali dosta razgovijetno i razumljivo, dok drugo nešto manje. Kao što sam i rekao ranije, jednog radnika uopće nismo stavili u film jer ga se nije moglo razumjeti.“

(Učenik 5): „Gdje i kako ste došli do njih?“

Ivano: „Šetali smo po Samoboru i išli na mjesta gdje znamo da borave, npr. u kafićima, na kolodvoru te na sportskom igralištu. Prišli smo im i objasnili što radimo pa smo započeli razgovor.

(Profesorica): „Što je najbolje što ste izvukli iz cijelog ovog projekta?“

Niko: „Pa vjerojatno 5 iz geografije.“

Ivano: „Hahaha da, ali osim tog, zabavili smo se na festivalu te smo naučili i vidjeli svašta novo, ipak mislim da je to ono najvažnije što smo dobili ovime.“

I tako smo razgovorom saznali sve što nas zanima o filmu i iskustvu koje su autori stekli. Nadamo se da je poruka ovog filma došla i do vas te da smo se svi bar malo upoznali sa stranim radnicima, njihovim životima i problemima te da ćemo jednog dana jednostavno početi razgovarati.