Gimnazija, glazbena, sport i ples: kako preživjeti dan bez pauze?

Gimnazijalcima koji pohađaju još jednu školu, aktivno se bave sportom ili imaju puno dodatnih izvanškolskih aktivnosti, život stvarno nije lak. Iz razgovora s njima, saznajemo da se ponekad pitaju treba li im zaista sve to, ali se sjete koliko zapravo vole sudjelovati u različitim aktivnostima i to ih motivira za dalje. U svemu tome ističu da je jako važna dobra organizacija, a s nekima od aktivnijih gimnazijalaca porazgovarali smo kako uspijevaju uskladiti sve obaveze.

• Paralelno s gimnazijom idem na ples koji treniram tri godine i pohađam 2. razred srednje u  Glazbenoj školi „Ferdo Livadić“. Nisam se dobro organizirala za ovu godinu, nisam očekivala tako puno učenja u gimnaziji. Ponekad se uspijem bolje organizirati, ali nekad ne, sve ovisi o mojoj volji. Ples mi je uvijek u večernjim satima, što mi olakšava organiziranje. Ples volim više od glazbene jer se ne moram puno pripremati, a za glazbenu se moram pripremati kao i za gimnaziju pa mi to ponekad stvara stres. (Mihaela, 1. r.)

  
  

• Bavim se streličarstvom dvije godine, u tjednu treniram više od tri puta tjedno. Organiziram se tako da pokušavam napraviti sve za školu, odmah nakon nastave, ako je prijepodne. Ocjene su mi okej i rezultati na streličarstvu, stigne se ako se bavi jednom aktivnošću. Zahtjevno je, ne mogu reći da nije i zahtijeva puno planiranja i spremnosti žrtvovati se i otpustiti neke stvari koje sam prije u osnovnoj više stizao. U streličarstvu postižem dobre rezultate (skroman je, dobiva prve nagrade, op. a.). Rezultati su nešto viši od prosjeka. Ako se previše usmjerim na streličarstvo, ispaštat će mi škola i ocjene, a ako je obrnuto, onda će mi streličarstvo biti samo neki hobi kojim se bavim triput tjedno. Streličarstvo me jako ispunjava. Očekivao sam da ću se morati više žrtvovati za gimnaziju, ali i to se može promijeniti. Da se ne bavim streličarstvom, mogao bih dignuti prosjek, ali jednostavno imati neki hobi nije lako i zapravo te on motivira za dalje, održava te normalnim, ne izludiš zbog gimnazije. (Petar, 1. r.)

  
  

• Bavim se plesom, probe su navečer. Za gimnaziju učim više preko vikenda, a plesu se posvećujem preko tjedna. Ide mi dobro jer nemam problema s organiziranjem – jako su mi lijepo raspoređeni sati, nikad mi se ne preklapa škola sa plesom. Jako sam zadovoljna kako uspijevam i snalazim u svemu tome i mislim da nema problema ako netko ide u gimnaziju i na neku aktivnost. Imam određeni plan, ali, ako ćemo iskreno, baš ga uvijek i ne pratim. (Ena, 1. r.)

  
  

• Jako je naporno ići u glazbenu i u gimnaziju paralelno, ali može se organizirati. Neki rade planove/tablice, no ja sve zapamtim. Znam da to nije dobro. Ponekad moraš imati neprospavane noći jer jednostavno nemoguće uskladiti dvije škole i da ti ostane nekakvo kvalitetno vrijeme. Pogotovo u višim razredima, kad imamo više predmeta i u gimnaziji i u glazbenoj školi. Teže je sve uskladiti i zato mnogi odustaju od jedne škole. Najvažnije je napraviti plan i držati se onoga za što imaš cilj. (Tena, 1. r.)

  
  

• Što se tiče organiziranja imam na ekranu raspored za sve obaveze, a uz to i jednu bilježnicu u torbi gdje zapisujem sve ispite i odgovaranja. Na početku mi je bilo jako teško jer tako nisam radila u osnovnoj školi. 1. razred mi je dosta teško pao jer sam bila dva puta tjedno cijeli dan u školama i to me jako umaralo. Što se tiče 1. razreda, prošla sam kroz taj šok, a u drugom polugodištu je to sve nestalo - i nervoza i sve. Završila sam s okej ocjenama, jako dobrim zapravo. Sad u drugom razredu mi je lakše jer se znam nositi s time i bolje organizirati. Imam jednostavniji raspored, a što se tiče satnice ista je. Glazbena mi oduzima dosta vremena. Najčešće učim u glazbenoj, pod šupljacima ili malo pod „lakšim“ predmetima. Ponekad nosim knjige za drugi dan zbog testa/odgovaranja i učim jer drugačije ne bih stigla. Kad imaš manjak vremena više cijeniš svoje slobodno vrijeme. (Ema, 2. r.)

  
  

• Na početku sam znala da će mi biti jako teško, ali sam mislila da neće biti toliko grozno jer već neko vrijeme idem u glazbenu. Mislila sam da neće biti drugačije od osnovne, no kad sam krenula u srednju jako me iznenadilo koliko ima posla i gradiva. Bilo je jako teško pratiti, pogotovo u 12. mjesecu kad svi „natrpaju“ ispite. Teško se bilo na početku snaći u tome, ali vremenom naučiš gledati raspored i stvoriti rutinu koja ti jednostavno postane navika. Kad dođem doma, odmah pogledam što imam za sljedeći dan i dok to sve ne napravim ne odmaram se. Sve napravim prije učenja jer idem kasno spavati, oko 1 h jer ima puno toga što moram obaviti jer ne želim dobiti loše ocjene. Puno ljudi zapravo nije svjesno što znaci ići u glazbenu školu, što znači posvetiti se tomu. Imam osjećaj da profesori i ostali misle da je glazbena za zezanciju, da mi tamo sviramo uspavanke, ali zapravo ne kuže koliko je komplicirano i da nam oduzima puno vremena. Ako ideš u glazbenu i gimnaziju jako puno pomaže odgovaranje po dogovoru, to me spasilo puno puta i lakše je jer grozno je kad ne stigneš naučiti. Ja sam se morala i sad se moram spremati za sve kao i ostali koji nemaju ništa prije/poslije škole. Meni je čudno kad mi neko kaže da ide spavati kad dođe doma. Mooolimm??! Učenicima koji idu u gimnaziju i u glazbenu nepojmljivo je da idu spavati nakon škole. To je nama čudo, blagoslov, svetinja. Uvijek sam se pitala što rade i kako ispune dan ljudi koji se ničem ne bave osim sa školom. (Lea, 2. r.)

Zahvaljujemo kolegama koji su s nama podijelili iskustva o tome kako usklađuju školske obaveze s drugim interesima, dugom školom ili aktivnostima koje ih zanimaju.